Priča o Petri
Jednoga dana Petre više nije bilo, nažalost izgubila je bitku sa bolešću. Poznavali smo tu djevojčicu, djevojčicu iz susjedstva, veselu, dragu, pristojnu. Svatko od nas je šutio i proživljavao tu nesreću na svoj način.
Nakon nekog vremena sastali smo se i u razgovoru se zapitali, kako mi možemo pomoći djeci koja leže na onkološkim odjelima hrvatskih bolnica, djeci be roditelja i djeci sa posebnim potrebama?!
I krenuli smo u svojim improviziranim radionicama, na tavanima, u garažama sa jednostavnim alatom puni entuzijazma i volje, ponekad umorni nakon radnog vremena, ali uvijek sa jednom željom donijeti osmjeh na lice djeteta.
ZA TAJ OSMJEH VRIJEDI UČINITI SVE!